ESF projetkom „Osnažimo obitelj ovisnih članova“, u dječjem vrtiću zaposleni su Pomagači u radu koji pomažu djeci s teškoćama u razvoju te su u sljedećem tekstu pokazali koliko je njihovo zapošljavanje doprinijelo radu već postojećih odgojitelja te djeci s teškoćama u razvoju.
Istraživanja pokazuju da se mozak djeteta, kojem odrasli čitaju i pričaju, brže razvija. Stoga su u ranoj pismenosti slikovnice iznimno važne. Kao i ostaloj djeci, tako i djeci s teškoćama slikovnice su prvi prozor u svijet. Kroz svoje omiljene bajke i likove uče o životu, ponašanju, kontroliraju svoje strahove, ali i otklanjaju vlastitu nesigurnost.
Dječja literatura može se primijeniti gotovo u svim odgojno obrazovnim programima, a kako primjećuje jedna od pomagačica u Dječjem vrtiću Kutina, dobar su alat i za razvoj inkluzije.
Različitost je svakako jedna od tema o kojoj je djeci nužno govoriti i dopustiti im da i oni govore, jer često upravo zbog nje gube samopouzdanje. Gotovo svaki odgojitelj za vrijeme radnog vijeka susreo se sa slučajem kada dijete počne nositi naočale. Mnoga djeca upravo zbog različitosti odbijaju to pomagalo za vid. Kod djece s teškoćama problematika različitosti još je naglašenija. Koliko god volimo dječju iskrenost, ponekad se ona pretvara u ruganje. Kako do toga ne bi došlo odgojitelji i pomoćnici u kutinskom vrtiću puno pažnje posvećuju razgovoru o različitosti i u tome im uvelike pomažu slikovnice.
„Jedna od prvih slikovnica koju smo upravo na temu različitosti čitali bila je „Kraljević Žabac“ i djeca su je odlično prihvatila kao uvod razgovora po čemu su oni različiti.“ – kazala nam je pomagačica.
Ipak, dodaje, veći efekt postignut je bajkom „Ružno pače. Pri čitanju bajke dijete s teškoćama rasplakalo se i upirući prstom samo u sebe počelo je govoriti – PAČE.
„ U tom trenutku, ne samo da je meni bilo teško, nego su i ostala djeca osjetila tugu svoje prijateljice. No nakon trenutka zajedničke šutnje, jedan je dječak probio led. Ustao je i otišao do djeteta s teškoćama i rekao mu – Ti ne možeš biti pače, jer nemaš kljun.“
Druga su se djeca nadovezala; „Patke imaju krila, a ti ruke“, „Na tebi ne raste perje“, „Ti ne daješ jaja ti si curica“. Nakon niza sličnih rečenica, izjava jedne djevojčice potvrdila je uspješnost odgojitelja i pomagača u provedbi inkluzije; „ Ti si curica baš kao i ja“.
Ovakav odnos djece, nastao iz neprestanog rada unutar ustanove, potvrda je da inkluzija ima budućnost, a svako dijete u predškolskom sustavu pravo na veselo i bezbrižno djetinjstvo.
